Nemojte tako lako zaboraviti da je i on imao snove.
Prošlo je deset godina otkada je Frano Despić krvoločno izboden na Ribnjaku. Krvoločno, jer kako drukčije opisati šest uboda nožem na tijelu 18 – godišnjeg mladića? Frano je nasmrt izboden, a zbog njegovog ubojstva već iduće jutro uhićen je Aleksandar Koprenica tada 21 – godišnjak.
Nakon tučnjave Koprenica je, ne čekajući policiju, biciklom otišao najprije kući, zatim na Sljeme, a za nekoliko sati sam se javio u policiju. Policajcima je rekao da je nož Leatherman odbacio u jednu kantu u Vlaškoj ulici gdje su ga policajci i pronašli, međutim Koprenica se branio šutnjom te je poricao djelo
Koprenica je u Remetincu proveo mjesec dana, a nakon više od godinu i pol istrage, tužitelji su zaključili kako nema dokaza i odustali od daljnjeg progona. Život mladsog Bad Blue Boysa po svemu sudeći nije bio dovoljno vrijedan da bi se potraga nastavila te utvrdio krivac. Majka ubijenoga Despića sama je nastavila progon i podigla optužnicu, no sud ju je odbacio zbog nedostatka dokaza. Ipak, 2012. godine, dogodio se nevjerojatan preokret kada je tužiteljstvo otkrilo da Kopreničina prijateljica T. D., svjedokinja događaja, tijekom postupka uopće nije bila ispitana.
Ona je na prvom ispitivanju rekla da je “Koprenica ispikao toga dečka”. Rekla je i da je nakon tučnjave vidjela Koprenicu kako nešto baca u smeće, sjeda na bicikl i odlazi prije dolaska policije. Najvažnije iz djevojčina iskaza otkriva da su i drugi sudionici tučnjave vrlo vjerojatno znali što se dogodilo. Naime, T. D. je rekla da je dan poslije s nekima od njih razgovarala o događaju i da je saznala da nitko od njih nije nosio nož osim Koprenice i da nitko nije imao dvojbe da je upravo on ubojica.
Na osnovi njezina iskaza zagrebački ŽDO zatražio je obnovu postupka koju je tada odobrio i Vrhovni sud.
Zbog nove svjedokinje proces je obnovljen, no ona je sada na suđenju iznijela drukčije tvrdnje. Naime, rekla je da uopće nije vidjela da je Koprenica ikoga napao. Na isti način iskazivali su na sudu i ostali sudionici ovog tragičnog sukoba, kazavši da su neki mladići te večeri imali noževe, no Koprenicu nitko nije vidio da bilo koga napada. Tako je Aleksandar Koprenica oslobođen krivnje, a na izricanju presude nije se niti pojavio.
Tužiteljstvo je već najavilo žalbu na presudu, a postavlja se pitanje hoće li itko na koncu odgovarati za oduzet život? Za mladića koji je bio nečiji sin i brat? Također se postavlja pitanje zbog čega smo tako licemjerno društvo? Zbog čega se oko nekih ubojstava diže hajka, a oduzet život Frane Despića potpuno je zaboravljen?
Zbog čega je njegov život manje vrijedan?
Zar Frano Despić nije imao svoje snove na samom početku života? Da, Frano je bio 18. – godišnji fakin kao, na koncu, svaki drugi dečkić koji je odrastao na zagrebačkim ulicama. Volio je Dinamo i svoju tadašnju curu kojoj je poklanjao šarmantne osmijehe kojima je nerijetko osvajao sve ostale oko sebe. Bio je omiljen u društvu s kojim je provodio slobodno vrijeme, putujući na tekme plavoga kluba i dijeleći zalogaje zadnjeg ustajalog sendviča s još nekoliko gladnih usta.
Frano je imao nadu, snove i planove, imao je ciljeve kojima je težio. Tog ožujka, 2008. godine jedan nož i šest uboda ugasili su žar u njegovim očima. Snove nikada nije odsanjao, a ciljevima se nikada nije približio. Onaj dječačić kojeg je majka učila prvim koracima sa samo 18 godina završio je svoj životni put. Sin je oduzet majci, a mali brat ostao je bez starijeg zaštitnika.
Frano Despić bio je čovjek, sa svojim snovima i željama. Bio je čovjek kao i svjedoci koji tu noć “ništa nisu vidjeli”. Frano je bio nečije dijete, dijete majke koja se već devet godina bori za istinu! A Hrvatska je po pitanju njegove smrti pokazala da ne vrijede svi životi jednako. Unatoč tome, postoje oni koji ga nikada neće zaboraviti. Oni koji će glasno i jasno reći – “Onim svijetom ponosno koračaj jer ovaj naš zaboravit te neće”.
Frano, počivaj u miru… Nemir prepusti onima koji su zaboravili ubojstvo na Ribnjaku.
Post Frano Despić imao je snove: Zar ste zaboravili krvoločno ubojstvo na Ribnjaku? je prvi puta viđen na Zagreb.info.