Pedofil koji je prije nekoliko dana napao djevojčicu već godinama je na slobodi, a nedjela stalno ponavlja.
Prije nekoliko dana svjedočili smo stravičnom napadu pedofila u Sesvetama. Djevojčicu je manijak namamio u podrumske prostorije, pitao je ima li koga doma te joj prijetio ubojstvom. Malena se odlučila boriti i u roku sekundi odlučila da će zavrištati. To ju je spasilo.
Susjedi su čuli njene krikove i zaustavili pedofila u njegovoj gnjusnoj namjeri te pozvali policiju. No što će policija učiniti? Naša novinarka pronašla je njegove prijašnje žrtve, one su ga prijavile, a nakon par mjeseci on je već bio na slobodi.
>>> PRVA ŽRTVA SESVETSKOG PEDOFILA: ‘Počeo me pipkati, vrištala sam iz sveg glasa i pokušala se boriti’
Upravo zbog ovakvih slučajeva bitno je da registar pedofila postane javan i da se pedofili ne brišu iz evidencije nakon što prođu rehabilitaciju. O ovome smo pričali s kriminalistom Željkom Cvrtilom koji prije svega naglašava koliko je opasno što se ljudi koji u više od 90 posto slučajeva ponavljaju zločine, brišu iz registra.
Što se je s registrom pedofil, zašto nije javan?
Slažemo se svi, kada bi registar bio javan roditelji bi mogli biti oprezniji i lakše bi zaštitili svoju djecu.
“Ako mene pitate, registar bi trebao biti javan. Nažalost to je jedna vrsta diskreditacije počinitelja, ali mislim da je javno dobro i zaštita ljudi, u ovom slučaju djece, ispred zaštite identiteta počinitelja. Uostalom na kraju krajeva kad neko i napravi nekakvo kazneno djelo, opet javnost sazna o kome se radi, pa zašto se onda nebi znalo ovo? Posebice da roditelji mogu biti oprezniji“, govori Cvrtila
Ono što situaciju čini još gorom jest što pedofili svoja nedjela ponavljaju.
“Pedofili su u 90 posto slučajeva recidivisti, odnosno svoja djela ponavljaju. Mislim da to nikako nije situacija koja bi se trebala brisati iz evidencije, što se tiče počinitelja”, kratko i jasno rekao je Cvrtila.
Njegov stav ne razlikuje se ni kada su u pitanju druga kaznena djela, jer kako kaže: “policija nema čarobnu kuglu da sve može otkrivati” , a za hvatanje pedofila, kao i ostalih prijestupnika, ključno je da se vidi jesu li te osobe već prije osuđivane ili osumnjičene za ista ili slična djela. To je posebice bitno kada je u pitanju pedofilija.
Kako prepoznati tko je dobronamjeran, a tko ne?
Zaista je teško raspoznati tko je samo ljubazan i prije svega dobronamjeran prema djeci, a iza čije lažne ljubaznosti se kriju mračne namjere. Ipak postoje ndikatori na koje treba obratiti pozornost.
“Teško je povući crtu između nekoga tko je dobronamjeran i nekog tko to nije. Netko tko se obraća djeci i bude normalan s njima i druži se s njima, a recimo susjed je , netko tko je poznata osoba ili recimo je odgajatelj ili trener, nema drugačije ponašanje od nekoga tko zapravo vreba djecu. To je teško zaključiti”, započeo je kriminalist.
“Roditelji u svakom slučaju trebaju obratiti pozornost na neku pretjeranu ljubaznost, na pozivanje na druženja koja su na osami. To bi trebao biti prvi znak sumnje”, nastavio je.
Pedofili nisu često do uže obitelji, ali u mnogo slučajeva se radi o pedagozima i trenerima
Osobe s ovim nastranim sklonostima često su dio djetetovog života, a da okolina toga nije svjesna. Ipak oni često mijenjaju mjesto rada i mjesto stanovanja zbog čega ih je teško locirati. Naš kriminalist naglasio je da u obiteljima puno češće nalaze silovatelji, koji su u mnogim slučajevima najbliži članovi te zajednice.
“Pedofili su fluktuirajuće osobe. To znači, kad ih se negdje locira ili otkrije oni odlaze. Po onome što je meni poznato, mislim da to nisu osobe koje dolaze iz uskog obiteljskog kruga, naprotiv, mislim da one teško u svom krugu pronalaze plijen i često moraju mijenjati lokacije, što je zapravo opasno“, kazao je Cvrtila.
Kada pedofil promjeni sredinu, on se tamo ne adaptira, a roditelji ga ne poznaju i samim time ne znaju o kakvoj se osobi radi, tada pedofili kreću “u lov”. Cvrtila je naglasio kako bi bilo puno lakše kada bi pedofili bili stalno na jednoj lokaciji gdje bi se znalo tko je i što je i gdje nebi mogao “djelovati”.
“Ako nisu uhvaćeni, odlaze negdje drugdje, ili dolaze u neke nove institucije putem kojih zlorabe svoj položaj ili novo mjesto stanovanja, često mijenjaju i jedno i drugo”, naglašava.
Savjeti za roditelje
Najbitinije je svoju djecu upozoriti da ovakve osobe postoje i da budu oprezni jer im nisu svi prijatelji.
“Zapravo najbolje se voditi onim starim upozorenjima. Treba upozoriti djecu da se nigdje ne ide s nepoznatima, da se sa strancima ne druži i ne razgovara, ne približava im se”
“Često su to odgajatelji i treneri ili susjedi koje dijete više ne vidi kao strance. Djeci svakako treba reći da s tim osobama ne idu na osamljena mjesta”.
Roditelji moraju komunicirati s djecom koja im trebaju prijaviti ako ih netko od ljudi iz njihove okoline poziva na druženja ili pak dolazi na kućna vrata kada roditelja nema doma. Majke i očevi moraju obratiti pozornost na učestalost tih poziva, ako to postane česta pojava, to svakako treba prijaviti policiji i institucijama.
Ne uzimajte olako dječje riječi
Ako vam se dijete dođe požaliti na nekog iz svoje okoline, saslušajte ga i nemojte odmahivati glavom jer “djeca imaju bujnu maštu”.
“To nisu dječja posla ako su odrasli umješani. Čim su odrasle osobe u pitanju to su indikatori i naravno da bi dijete trebalo o tome izvijestiti, a roditelji bi trebali obratiti pozornost na to i savjetovati se s policijom i institucijama koje se time bave”, priča nam kriminalist.
Ipak i roditelje bi trebalo više educirati o temi jer je teško prepoznati pedofila.
“Onog momenta kada bi registar pedofila postao javan, kada bi se takve osobe mogle provjeriti, roditeljima bi bilo puno jednostavnije i puno lakše“, zaključio je.
Ako je netko već prijavljivan i osumnjičen za pedofiliju, a prema djeci se ponaša preprisno i poziva na druženja, tu se već treba pojaviti visok stupanj sumnje da ta osoba nije dobronamjenra. Logčan smjer stvari tada bi bio prijava.
Post REGISTAR PEDOFILA MORA POSTATI JAVAN! ‘Najčešće su to pedagozi i treneri pa ih djeca ne smatraju strancima’ je prvi puta viđen na Zagreb.info.